петак, април 20, 2007

bajka o ljubavi


Budim se u svetu
koga mrzim

jos uviek slutim
neku iskru zanosa
I kao po kazni
ocekujem Boga
ko usamljen heroj
bez casti i ponosa
I uvek mi zapne
rec u grlu
kad pozalim sve
zrtvovano za tebe
I kao na badnjak
kad prizeljkujes cudo
jos ti se nadam
i molim za tebe
Ja bih umrla za to
da te jos jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu
i da sve zaboravim

I da dogodi se cudo
i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad
da te jos jednom zavolim


Budim se u svijetu
koga mrzim
i dodje mi da spalim
iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam
ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca
samo za tebe
I ne bih vise nikad
da se rodim
jer zivot tek je vreca
puna kajanja
Al' ovo malo duse
izgori ko' sveca
kad shvatis da i ljubav
ima vek trajanja