субота, април 28, 2007

Novi Sad



Moj grad, ulice sto sama prolazim
price koje kriju prozori, poznati zvukovi
a ti doneo si boje u moj dan
svaki prozor sveze ofarban
iste stvari nose novi sjaj

Ja zaboravljam na druge
s tobom stojim usred duge
ovaj grad je nocas probudjen za nas
s tobom sati ne postoje
nebo topi modre boje
ovaj grad je nocas probudjen za nas

I sat me budi, sklopile se kazaljke
grad i broj i tvoje slovo je
ne skidam osmehe
ti i ja, mi letimo u neki bolji svet
bezimo u snove tamo gde
kise nam nikad ne dolaze

Novi Sad

Tamo gde Dunav plavi
jednu luku je stvorio
i celom svetu vrata
svoja otvorio.

Od pesme tamburaša
I ziatnih greda je nastala
ta varoš gde je osmeh
znak raspoznavanja.

Tu ispod starog sata
trista godina cveta cvet,
zbog kojeg' svi smo došli,
jedared,
a neko je doš'o i pre.

Ja stvarno nemam takvih deset,
ni devet, osam, sedam ni šest,
ni pet, ni četir', ni tri, ni dva,
već' samo jedan, jedini grad.

Zato ja volim Novi Sad
i celu Vojvodinu
zato ja volim Novi Sad
i uvek ja se vraćam tu.

I kad zatvorim svoje oči,
ja dobro osećam,
gde mene srce vuče,
gde mi je sreća najveća.

Ko svetionik na mom putu
svetleće doveka,
jer Novi Sad je grad
za pravog čoveka.

Novi Sad

Ja mnoge gradove u svetu znam
i svaki ima neki svoj plam,
mozda se varam il' mi se sni
ti imas neke posebne cini.

I bilo gde da sam,i bilo kad
pomislim cesto na rodno grad,
o tebi pevam najdrazi grade
moj mali Novi Sade.

I pogled nocu sa Varadina
to nije isto sto misle ljudi,
jer tiha pesma sa malo vina
u meni pravi osecaj budi.

Dunavom plovi tambure zvuk
moje ravnice ponos i drug,
o tebi pricam najdrazi grade
moj mali Novi Sade.

Ulica starih sve manje ima
velike kuce sad prave hlad,
al' nije vazno, zivot se menja
i ti ces vecno ostati mlad.

Docekaj svakog, al' budi moj
a ja cu uvek ostati tvoj
o tebi pevam
moj mali Novi Sade.



Novi Sad

Sokakom zlatne grede
ko macor sumrak prede
ljulja se nad kanalom klisanski bus
tvrdjava pusta mesec
kao zmaja nad Varadinom
aveti tera sa trga Miletic, vecito prgav

Salajka drema brale, krovovi lule pale
liman uz Dunav tece, dobar su par
kroz senku bloka
pristizu decaci detelinarci
dok buket zvezda prelep
laticom srebri Telep

Novi Sad, podseti se da je grad
kad mu se sa ulica bitange sklone
Novi Sad jos zablista ponekad
kad sest raznih crkava uglas zazvone

Dobro vece, Novi Sade moj
ono sto je ostalo, dobro vece, deco
u raznim gradovima sam govorio
dobro vece, zemljaci, dobro vece, moji

Bio sam, kud sve nisam
vise ni ne znam 'di sam
vid�o sam sve kojesta, bedu i sjaj
varosi ima, sto da gresim dusu
boljih i lepsih al' samo jedna je
shvacas varos u koju se vracas