субота, јун 23, 2007

Dođi da ostarimo zajedno...


Gledam u tužnu jesenju noć
s pokisle grane lišće opada
u daljini čujem muziku neku
i pitam sebe gde li si sada

Nisi me voleo u ono vreme
a ja sam zelela samo jedno
sada kad nismo mi mladi ko nekada
dodji da ostarimo zajedno

Ja svakog dana proklinjem sebe
zasto te drugoj prepustih lako
pevala sam pesme, nadala se boljem
i bezbroj puta uz gitaru plakala

Da li još pamtiš ljubavi moja
kada smo ruže zajedno brali
gde li si sada mladosti moja
zašto su tebe od mene ukrali?