петак, април 11, 2008

Ne verujem tebi, ne verujem sebi


Teško je biti iznad svega
sad kad se više ništa ne da
kad za popravni
već je istekao rok od srca mog

U četiri oka, četiri zida
pustili ljubav smo iz vida
pa sad luta tu
ko sa lanca pušten pas
i ne pušta nas
al` ne ide, ne, pa ne ide

Pa, zar je hvala želja pusta
da to prevališ preko usta
da bar ovaj put
skineš kapu za moj trud
bar ovaj put
al' ne ide, ne, pa ne ide
a sto sam ja učinila sve

Ne vjerujem tebi, ne vjerujem sebi
al' se čudim ljubavi
što josš nije digla ruke
od budala kao mi

A ja znam da ko za inat
drugi neće imat' ono nešto kao ti
sad shvatam da je to
prah i pepeo naše bivše ljubavi