среда, мај 30, 2007

Ja sam žena..


Ne ljuti se zbog reči što ih nekad kažem
Nakon teške noći umorna i snena
Ne čudi se zbog suza kad u tami plačem
Ili kad te ljubim
...Ja sam žena

Ne budi me zbog jutra, draže su mi noći
Šapat ili dodir, luda igra sena
Ne trudi se da shvatiš, nikad nećeš moći
Čudna je to igra
...Ja sam žena

Ja sam žena
Žena što voli
Žena od suza
Strasti i boli
Ja sam žena
Žena od tuge
Žena što ljubi
Žena k'o druge

Ne traži da ti pričam baš sve moje snove
Možda čuješ laži kad izlaza nema
Ne žuri se da saznaš što je bilo juče
Ne pitaj me ništa
…Ja sam žena

среда, мај 30, 2007

ima li tuga kraj ?


Kupi mi kartu u jednom smeru
al' uvek imaj u ljubav veru
ne zatvaraj za mnom ni srce ni vrata
poželi mi sreću i ništa drugo

Ne placi za mnom ne idi neću dugo
a ako me vetar života odnese
gde nesrećni stoje svi jedno uz drugo
čekaj me i pati samo ne, nemoj dugo

U kofer stavi par svojih stvari
da ih sa mojim sudbina spari
ne zatvaraj za mnom ni srce ni vrata
poželi mi sreću i ništa drugo
ne plači i za mnom ne idi, neću dugo

A kada te vrati trenutak krivice
a hladan ti vetar šiba u lice
grli me i ljubi moja tugo, nisi dugo

Tad spusticeš glavu na ranjene grudi
i pitaćeš srce da li prašta ili sudi
i plakacu ko kiša moja tugo, nisam dugo

среда, мај 30, 2007

život sa tugom


U tom domu od plamena
sama sebi prepuštena
gledam suze oko mene
trazim nade izgubljene

Ako neću život s tugom
moram poći stazom drugom
sita laži i prevara
da pobegnem od košmara

Ne odlazim ja od tebe
sto za bolje znam
ja ne želim novi život
već da ovaj sačuvam

što je bilo zaboravi
nemam nista od ljubavi
i za tebe i za mene
sve su price završene
..........................................
Odlazim prvom zorom, odlazim
a hrabrost nosim kao znamen
hladne daljine zovu me
tuga mi teška kao rodni kamen

Odlazim, znam da moram, odlazim
ne želim niko da me prati
kad se i suza pozlati
ponos će rodu da me vrati

Ne prosipaj vodu za mnom, majko
kad sutra podjem u beli svet
za srecu samo me zagrli jako
i poželi da se vratim što pre

Odlazim kao da je zauvek
toliko tuge je u meni
citava večnost na jedan tren
treba mi bar pa da kazem srcu kreni

уторак, мај 29, 2007

ne pitaj ....


Ako me ikada sretnes
u ovom ukletom gradu
ostani mirno
na istoj strani pločnika

Ne stavljaj ruke na lice
nemas sto od mene kriti
glavu gore
nama je ljubav lozinka

Ne pitaj je li pravedno
sto nas je prekrio mrak
ni to što nismo zajedno
pusti suzu, daj mi znak

Da još nije prestalo
da nikad neće prestati
mogu proci stoleća
mogu ti i umreti

A ti me nisi prestao
i nikad neces prestati
leta zime proleća
za tebe ću živeti i pevati

Ljubav je slepa i luda
ne zna za Boga ni suda
al' lepo peva
i lepo dusu odeva

Ako me ikada sretnes
ne stavljaj ruke na lice
stavi smeh
i stare razglednice

Ne pitaj je li pravedno
što nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno
pusti suzu, daj mi znak

петак, мај 25, 2007

možda ...moram ....


Moram da ostanem trezna
moram jer nikad se ne zna
mozda bas s tobom ga prevarim
moram, a znam da je kasno
pa da, i vec ti je jasno
tu si da njega zaboravim
iskoristi moje mane

Iskoristi moje mane
sutra pricaj na sve strane
da ovakvu nisi imao
neka čuje, neka sazna
to neka mu bude kazna
sto se sa mnom samo igrao
neka čuje, neka tuguje

Možda te mane su prednost
možda jos imaju vrednost
možda baš nešto sam posebno
telo što bolu se uči
lice sto osmeh ga muči
mozda baš to ti je potrebno
iskoristi moje mane

петак, мај 25, 2007

ja sam noćas tužna ....


O ciganko moja, ja sam nocas tuzna
zapevaj mi jednu pa mi rane leči
pa raspleti kosu, o ciganko moja
nek mi mladost prodje kad muzika svira

O mladosti, zasto prolaziš
hej starosti, brzo dolaziš

Ja nikoga nemam da mi rane leči
ni majku ni oca, o ciganko moja
pa zasto da zivim, niko me ne voli
violina jeca, a srce me boli

Ja nikoga nemam, samo tvoje oci
sto gledaju tuzno kad se zora radja
nek mi mladost prodje bez suza u oku
jer je davno moja potonula ladja

четвртак, мај 24, 2007

od ljubavi do mržnje


Ako od ljubavi do mržnje
ima tako malo
ja bih htela da me mrziš
najvise na svetu

Ali bojim se da tebi
do mene nije stalo
da sam ti bila
parna ruža u buketu

Od tuge ću za tobom
za noć da ostarim
sve su moje nove bore
tvoji putevi sa njom

I ne bi ni jedan trag
u snegu za mnom ostao
bas toliko sam
bez tebe, duso, propala

Odavno sam krivicu
sacuvala za sebe
ali od svega sto je bilo
najvise me boli

Sto more mojih suza
prolivenih zbog tebe
ni na jednoj
karti sveta ne postoji

za nekog koga često vidim u drugim ljudima ...
a davno je otišao od mene ...