Ne ljuti se zbog reči što ih nekad kažem
Nakon teške noći umorna i snena
Ne čudi se zbog suza kad u tami plačem
Ili kad te ljubim
...Ja sam žena
Ne budi me zbog jutra, draže su mi noći
Šapat ili dodir, luda igra sena
Ne trudi se da shvatiš, nikad nećeš moći
Čudna je to igra
...Ja sam žena
Ja sam žena
Žena što voli
Žena od suza
Strasti i boli
Ja sam žena
Žena od tuge
Žena što ljubi
Žena k'o druge
Ne traži da ti pričam baš sve moje snove
Možda čuješ laži kad izlaza nema
Ne žuri se da saznaš što je bilo juče
Ne pitaj me ništa
…Ja sam žena
Ne trazi me sutra ako ti danas nisam potrebna
Blog Archive
-
▼
2007
(126)
-
▼
мај
(49)
- Čuvam svoj peščani sat ....
- Teško mi je voleti te ...
- kako je dobro videti te opet
- Naša pesma ....
- Nikada nije kasno za novi početak
- Đurđevdan je a ja nisam s onim koga volim
- u ljubav vere nemam
- Kako se čuva ljubav ?
- poruka iz boce
- Skitnica
- Noć bez sna
- pesma bez imena
- slomljeno srce
- gde si izgubljena srećo?
- Daleko
- nedostajes mi
- verujem ....
- zalutala zvezda
- Rane
- tužno je ....
- maskarada
- ruze cvetaju samo u pesmama
- mnogo je godina ...
- devojcici mojoj ....
- kad nestanu reči
- daj mi ovu noć
- pronađi me ...
- Molitva
- godine prolaze
- simpatija
- usamljena
- odlazak
- o kako boli me ....
- malo nam je trebalo
- ponuda ...
- opet razmišljam o tebi
- proletno jutro...
- ja ne znam šta se dešava ?
- prepoznaces ...
- moje suze
- ova je dobra ....
- slike u oku
- od ljubavi do mržnje
- ja sam noćas tužna ....
- možda ...moram ....
- ne pitaj ....
- život sa tugom
- ima li tuga kraj ?
- Ja sam žena..
-
▼
мај
(49)
MOJI PRIJATELJI
Napiši jednu ljubavnu ....
nek nesto novo bude
samo nek nema suza
na to smo navikli ljude
I pisem pesmu ljubavnu
al' suza mora biti
kako da pevam o ljubavi
kad tugu ne mogu skriti...
Jedan je život ...
A svaki trenutak, svako iskustvo sasvim je drugačije
Svaki trenutak se dešava samo jednom ...
Ako pustiš da taj trenutak prođe mimo tebe
znaj nestao je ZAUVEK.

kalendar

Kupi mi kartu u jednom smeru
al' uvek imaj u ljubav veru
ne zatvaraj za mnom ni srce ni vrata
poželi mi sreću i ništa drugo
Ne placi za mnom ne idi neću dugo
a ako me vetar života odnese
gde nesrećni stoje svi jedno uz drugo
čekaj me i pati samo ne, nemoj dugo
U kofer stavi par svojih stvari
da ih sa mojim sudbina spari
ne zatvaraj za mnom ni srce ni vrata
poželi mi sreću i ništa drugo
ne plači i za mnom ne idi, neću dugo
A kada te vrati trenutak krivice
a hladan ti vetar šiba u lice
grli me i ljubi moja tugo, nisi dugo
Tad spusticeš glavu na ranjene grudi
i pitaćeš srce da li prašta ili sudi
i plakacu ko kiša moja tugo, nisam dugo
U tom domu od plamena
sama sebi prepuštena
gledam suze oko mene
trazim nade izgubljene
Ako neću život s tugom
moram poći stazom drugom
sita laži i prevara
da pobegnem od košmara
Ne odlazim ja od tebe
sto za bolje znam
ja ne želim novi život
već da ovaj sačuvam
što je bilo zaboravi
nemam nista od ljubavi
i za tebe i za mene
sve su price završene
..........................................
Odlazim prvom zorom, odlazim
a hrabrost nosim kao znamen
hladne daljine zovu me
tuga mi teška kao rodni kamen
Odlazim, znam da moram, odlazim
ne želim niko da me prati
kad se i suza pozlati
ponos će rodu da me vrati
Ne prosipaj vodu za mnom, majko
kad sutra podjem u beli svet
za srecu samo me zagrli jako
i poželi da se vratim što pre
Odlazim kao da je zauvek
toliko tuge je u meni
citava večnost na jedan tren
treba mi bar pa da kazem srcu kreni
Ako me ikada sretnes
u ovom ukletom gradu
ostani mirno
na istoj strani pločnika
Ne stavljaj ruke na lice
nemas sto od mene kriti
glavu gore
nama je ljubav lozinka
Ne pitaj je li pravedno
sto nas je prekrio mrak
ni to što nismo zajedno
pusti suzu, daj mi znak
Da još nije prestalo
da nikad neće prestati
mogu proci stoleća
mogu ti i umreti
A ti me nisi prestao
i nikad neces prestati
leta zime proleća
za tebe ću živeti i pevati
Ljubav je slepa i luda
ne zna za Boga ni suda
al' lepo peva
i lepo dusu odeva
Ako me ikada sretnes
ne stavljaj ruke na lice
stavi smeh
i stare razglednice
Ne pitaj je li pravedno
što nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno
pusti suzu, daj mi znak
Moram da ostanem trezna
moram jer nikad se ne zna
mozda bas s tobom ga prevarim
moram, a znam da je kasno
pa da, i vec ti je jasno
tu si da njega zaboravim
iskoristi moje mane
Iskoristi moje mane
sutra pricaj na sve strane
da ovakvu nisi imao
neka čuje, neka sazna
to neka mu bude kazna
sto se sa mnom samo igrao
neka čuje, neka tuguje
Možda te mane su prednost
možda jos imaju vrednost
možda baš nešto sam posebno
telo što bolu se uči
lice sto osmeh ga muči
mozda baš to ti je potrebno
iskoristi moje mane
O ciganko moja, ja sam nocas tuzna
zapevaj mi jednu pa mi rane leči
pa raspleti kosu, o ciganko moja
nek mi mladost prodje kad muzika svira
O mladosti, zasto prolaziš
hej starosti, brzo dolaziš
Ja nikoga nemam da mi rane leči
ni majku ni oca, o ciganko moja
pa zasto da zivim, niko me ne voli
violina jeca, a srce me boli
Ja nikoga nemam, samo tvoje oci
sto gledaju tuzno kad se zora radja
nek mi mladost prodje bez suza u oku
jer je davno moja potonula ladja
Ako od ljubavi do mržnje
ima tako malo
ja bih htela da me mrziš
najvise na svetu
Ali bojim se da tebi
do mene nije stalo
da sam ti bila
parna ruža u buketu
Od tuge ću za tobom
za noć da ostarim
sve su moje nove bore
tvoji putevi sa njom
I ne bi ni jedan trag
u snegu za mnom ostao
bas toliko sam
bez tebe, duso, propala
Odavno sam krivicu
sacuvala za sebe
ali od svega sto je bilo
najvise me boli
Sto more mojih suza
prolivenih zbog tebe
ni na jednoj
karti sveta ne postoji
za nekog koga često vidim u drugim ljudima ...
a davno je otišao od mene ...
Dolazis ti korak ti znam
susret sa tobom tol'ko mi ulepsa dan
da vise ne znam ni sam
da mozda nije san
Zagrljaj moj, poljubac tvoj
sumnje sad nema nije to nikakav san
to dobro osjetih ja
u svojim grudima
U tvome oku slike su jasne, srecna ces ziveti
kol'ka je sad tu uloga moja, necu te pitati
hej, dovoljno je to, kad mi kazes ti
dragi bez tebe ne mogu ziveti
Znaju nas svi, na uglu tom
znaju i vreme kad ces me grliti
po nama ravnaju sat
u ovim nocima
Zivot je lep priznajem to
o nasoj sreci oni ce pricati
tu smo se rodili mi
tu i zavoleli
Samo tuzne noci znaju da je volim
jedna zena odnela je sve
samo srce moje ne znam da l' ce moci
ove noci da izdrzi sve
Dugo, dugo zoru ranu
cekam uzalud
'ej zivote, srece nema
tugo golema
Nemam, nemam srece
nigde nista ostao sam sam
ostao sam sam
suzo vrela, tugo golema
Samo tiho, tiho ciganine stari
neka jeca violina sad
neka setni zvuci moju dusu lece
nek me pesma podseti na nju
Dugo, dugo zoru ranu
cekam uzalud
'ej zivote, srece nema
tugo golema
Ovo je svet za pametnije
ovo je put za neke hrabrije
A moje srce je pile drhti od straha kada grmi
nezno k'o svila na kaldrmi
a moje srce je pile pokislo, zuto i malo
sto je kraj orla jednom zaspalo
Nijedan nije ti bio ni blizu niti ce ko
a ja sam sa svakim otisla predaleko
al' ne stignes nigde kada te slome i sruse ti sve
leti dalje sam, dole ne gledaj, ne
Moje suze prema tebi padaju
moje suze prema tebi padaju
moje suze padaju na gore
Ovo je svet za neke važnije
ovo je put za neke snažnije
Dok stojim za sankom delimicno pijan
mrzeci pomalo i sebe i druge
ubijam lagano konjak, cigarete
prijatelje dobre, moje verne sluge
Nisam od onih koji cvile
vise te nemam i sta tu mogu
ja cu se posle odvuci kuci
samo da popijem jos jednu s' nogu
Nisi valjda luda da se stidis
sto si me prognala istocno od raja
bar se nasmesi kada me vidis
ostani djubre do kraja
Znam, necu moci jos dugo da zaspim
beskrajno duge, proklete noci
kako su pogresni dani bez tebe
tu mi ni pice ne moze pomoci
Dugo lutala sam, sama
I bezala od svega.
Mislila sam bolje je,
biti hladnija od leda.
Al' ovaj put bez odbrane,
pustam te u moje snove.
Sad sam sasvim, zbunjena
Ja ne znam sta se desava,
zemlja je tako daleka
Al' nemam strah od letenja,
jer nisam sama.
Ne znam sta se desava,
ovo je put bez povratka,
zemlja je tako malena.
Tako dobar osecaj,
kao da hodamo po vodi.
Nista vise ne shvatam,
zelim samo da pevam.
I sada sve zaboravljam
Nisam vise ona stara.
Da li me cujes?!
Vidis li da sam zbunjena?!
Ja ne znam sta se desava,
zemlja je tako daleka
Al' nemam strah od letenja,
jer nisam sama.
Ne znam sta se desava,
ovo je put bez povratka,
zemlja je tako malena.
Ja ne znam sta se desava,
zemlja je tako daleka
Al' nemam strah od letenja,
jer nisam sama.
Ja ne znam sta se desava,
ovo je put bez povratka
Vazduh mi vise ne treba.
Proletno jutro, ptice u travi
i tiha suma na kraju grada
negdje nad nama nebo se plavi
nek bude uvek kako je sad
Posla sam s tobom, sene me prate
a ti se smeješ, opet si dete
ne brojim dane, ne brojim sate
stare me staze proslosti sete
Tvoje su ruke u mojoj kosi
tvoje su usne na telu mom
rano se sunce vidi u rosi
sretna sam, sretna, u casu tom
Tvoje su ruke u mojoj kosi
s poljupcem tvojim pocinje dan
zasto da pitam ko si i sto si
da li je java ili je san
Proletno jutro, čudnog li mira
kada me gledas, kada te gledam
kraj nekog cveta igra leptira
a ja bih htela da ti se predam
Jutro stize kao izazov
opet razmisljam o tebi, nisi sam
ponos lomi me, ja borim se a znam
kad te pogledam da sakricu sta osecam
Ne umem da disem
ne mogu da spavam jer nisi tu
umirem, a znam da je kasno
da ispruzim ruke i uzmem te
Dan mi dolazi kao odgovor
opet smeje mi se
u lice, nisi sam
ponos jaci je nego sav moj bol
kad te pogledam
ja necu reci reci dve
Noc je stigla kao presuda
surova i gruba, hladna kao led
lazno predstavlja se kao prijatelj
nikad vise necu biti ista kao pre
Da li negde postoji
neko da mi napravi
tebe zauvek da vratim
carobni napitak ljubavi
I kada imas me, i kada nemas me
i kada imam te kao da nemam te
ovaj krevet je samo trpeza prazna
ti uvek si sit, a ja uvek sam gladna
I vise volim da, da mi kazes ne
nego da ispadne kao da teram te
jer tvoje je da kao poslednje parce
sto ukusa nema i jedva se zvace
I nudim ti se ja
nudim, al' ti me odbijas
ti nista ne trazis
i sve sto neces dobijas
I nudim ti se ja
a ti vec negde posluzen
ma, samo sedi tu
ponudjen k'o pocascen
I kada pustas me, i kada branis mi
nekako preskoci taj zid ljubavi
kad me najmanje zelis, kad se najmanje nadas
zavedem te lako i najbrze padas
Ne navaljujem, al' tako izgleda
uzalud krijem to od tvojih pogleda
sto ko umorni mravi po meni klize
svaki me jede, a nijedan ne grize
kazu mi da si nocas otiso
ni jedna rec, makar pozdrava
nikoga nema, pusta kapija
vidim prazna soba, postelja
a ja dosla, da te poljubim
opet mi ides, opet me ostavljas,
sta je to s tobom, sve zaboravljas
nikad te nisam lagla
nisam te s drugim varala
pa kako mozes da me ostavis
jos jedna noc, duga, besana
ruka na licu tugu sakriva
ova samoca nocas ubija,
a to sto ides - nije istina
zar bas moram da te izgubim
Sinoc nisi bilo tu
da mi malo snage das,
da mi pruzis ruke te,
da na njima umrem ja..
O ne, danas je kasno,
ti idi svojim putem,
a ja cu ostati sam.
Hladne ruke, hladan san,
hladne usne svaki dan,
samo to si dao ti,
ti zbog koje ziveh ja.
O, ne, ne mogu vise,
ne mogu da te volim,
odlazi sad!
Nosi, nosi, nosi sve
sto si mi dao,
ono malo toplih dana,
one uvele ruze
nek ti nocas ljubav pruze
Ako se ikad meni vratis
Neka to bude zadnji put
Ostarisću, ogrubiću
I sve će biti uzalud
A da te volim nisi znao
Niti ces ikada saznati
Jer tako lep, tako strog
Prići mi nisi dao ti
Simpatija, jos si moja simpatija
I dok teska kisa pada
Brise uspomene grada
Jos si moja simpatija
Idi sad zbogom, budi srećan s drugom
Pruzi joj mnogo neznosti
Al ma gde bio, bicu s tobom
Ko svetionik proslosti
Kapne dan pa dođe noć,
prođe noć pa kapne dan,
korak napred natrag dva,
ode godina.
Oko podne budim se,
polako čitam novine,
loše vesti preskačem,
to mi ne treba.
Godine prolaze,
proklete, neka idu bez mene.
Upali svetlo, mračno je,
kada ležis kraj mene,
hoću da vidim proleće,
u tvojim očima.
Godine prolaze,
proklete, neka idu bez mene.
Kad je tako malo, malo vremena,
ja ga neču trošiti, kako ne treba.
Godine prolaze,
proklete, neka idu bez mene.
Ni oka da sklopim
postelja prazna tera san
a zivot se topi i nestaje
brzo k'o dlanom o dlan
K'o razum da gubim
jer stvarnosti ne primecujem
jos uvek te ljubim
jos uvek ti slepo verujem
K'o luda ne znam kuda
ljubavi se nove bojim
a dane, zive rane
vise ne brojim
Molitva, kao zar na mojim usnama je
molitva, mesto reci samo ime tvoje
nebo zna, kao ja koliko puta sam ponovila
to nebo zna, bas kao ja
da je ime tvoje moja jedina molitva
Al' Bogu ne mogu lagati
sve dok se molim
a lazem ako kazem
da te ne volim
Molitva, kao zar na mojim usnama je
molitva, mesto reci samo ime tvoje
nebo zna, bas kao ja koliko puta sam ponovila
to nebo zna, bas kao ja
da je ime tvoje moja molitva
I nebo zna, bas kao ja
koliko puta sam ponovila
to nebo zna, bas kao ja
da je ime tvoje moja jedina molitva
da je ime tvoje moja molitva
Svaka o tebi dobra vest
meni uvek losa je
zmurim, sebe branim cutanjem
od tebe jos juce otisla sam
od mene ti si mnogo, mnogo pre
al' proslost nikad lako ne umire
Za dvadeset, trideset nekih godina
ako te zavara hodnik vremena, pronadji me
kad bude nevazno sve i uveri me
da sve to sto bolelo je, vredelo je
Mogu da te ne vidim
mogu da te ne cujem
al' uvek mogu da te osetim
lazem o novim ljubavima
kad me pritisnu pitanjima
zmurim, onda branim se cutanjem
Za dvadeset, trideset nekih godina
ako te zavara hodnik vremena, pronadji me
kad bude nevazno sve i uveri me
da sve to sto bolelo je, ustvari vredelo je
jer sam ti jedino ja
izmedju stvarnog i sna preostala
Nikad ne znam da li znas
kad me tako pogledas
da te volim kao zena
koja nikog drugom nema
da sam luda sto te zelim
i bas necu da te delim ti si moj
Daj mi ovu noc
daj mi samo nju
kada nisi pored mene
da te imam bar u snu
Daj mi ovu noc
daj mi samo nju
ceo zivot pamticu je
ako nocas budes tu
Nikad ne znam da li znas
da mi srce otimas
da u meni tuga drema
a u oku suza nema
da sam luda sto te zelim
i bas necu da te delim ti si moj
Kao trezan alkohol
meni tako dodjes ti
ponos tako stvara bol
kad ga srce ne shvati
Znam da je bolje i za moju srecu
al' ja te ipak prva nazvati necu
znam da je bolje i za tvoju srecu
ja to ne mogu i nikada necu
Kad nestanu reci, nestace boje
na nebu sivom ni zvezde ne stoje
i niko da spreci strahove moje
u svakom zivom trazim oci tvoje
Samo jedno ipak znam
ako sutra odes ti
ovu ljubav kao sad
vise necu sanjati
Znam da je bolje i za moju srecu
al' ja te ipak prva nazvati necu
znam da je bolje i za tvoju srecu
ja to ne mogu i nikada necu
San si moje mladosti
izvor moje radosti
najmilije moje bice
sa tobom mi zivot svice
devojcice mamina
Zivot moj je osmeh tvoj
kceri moja, cvete moj
najmilije moje bice
sa tobom mi zivot svice
devojcice mamina
Zenica si oka mog
tuzna sam bez lika tvog
najmilije moje bice
sa tobom mi zivot svice
devojcice mamina
Sve sto imam to si ti
kruna moje ljubavi
najmilije moje bice
sa tobom mi zivot svice
devojcice mamina
Dvadeset mi je i kusur godina
a prvi put placem i to je normalno
nema te a ja taman se navikla
da sam punoletna od tvojih dodira
S koliko godina postajes
umoran, sam i star
kad nemas kad
da budes mlad
Moja si sreca i nesreca
koja od vas dve je bar minut starija
na pocetku i na kraju ti
a u pauzi jedna decenija
Izbegavam svoj glas
jer zvuci kao krik
plasi me i sluti
i to je normalno
Izbegavam svoj lik
na starim slikama
ta zena sto se smeje
ja ne znam ko je to
S koliko godina postajes
umoran, sam i star
kad nemas kad
da budes mlad
Slusam pesmu o ljubavi srecnoj
sto donosi radost i lepotu
sreca cesto u pesmama dodje
ali tako retko u zivotu
Ruze cvetaju samo u pesmama
kao sve lazi na tvojim usnama
kraj pesme istinu donosi
ko tudje ruke u tvojoj kosi
Ko u pesmi nismo srecni bili
i rastali na pocetku puta
sve bi dala kad bi opet bilo
ko u pesmi, barem pet minuta
Jos su samo romanticne pesme
sad je vreme modernih ljubavi
broj je vazan, nije vazno ime
brzo voli, brzo zaboravi
Ziv se covek na sve navikne
pa valjda cu ja
ako Bog da, ako Bog da
Da se pravim da me ne vredja
kad odgurnes me
da spasem bar to sto spasiti se da
Da te ne pitam s kim
svaku provodis noc
i sto ne spavamo kao pre
Da ne pobedi gnev
pa da polupam sve
kad mi ujutru dodjes od nje
Dobrodosli, drugovi
na nasu malu maskaradu
pozivnice imate
najbolje je to u gradu
Sampanjac otvorite
otkacimo se do daske
i da se goli skinemo
ostace nam nase maske
Ziv se covek na sve navikne
pa valjda cu ja
ako Bog da, ako Bog da
Da se pravim da te ne cujem
kad opsujes me
da spasem bar to sto spasiti se da
Da ne proklinjem dan
kad sam rekla ti Da
decu sto sam ti rodila
I da foliram sve
da se ne nerviram
sto sam s drugom te videla
Kad strasti nestane
kada ljubav jednom prođe
ti cekas korak moj
koji do jutra ne dođe
Uđem na prstima
da ne budim te, tiho tise
a znam da ne spavas
i to me boli najvise
Gde smo mi to stigli?
gde je ona ljubav najveca?
ruke smo od nas digli
srece se niko ne seca
pa sad patis, pa sad patim,
zasto kraj ne prihvatim
Kad strasti nestane
svasta se govori u besu
na bolje ne ide
ruke i usne hladne su
Sto nas je spajalo
sada nas razdvaja sve vise
i svako srce sad
u svome mraku uzdiše
Rastajes se ti od moga ramena
da te zadrzim znam nema vremena
sve sam godine upropastila
jos jednu bih te castila
Lako ti je to kad ledja okrenes
kada zivot svoj sa nule pokrenes
a ta sam nula bila ja
bas u tvojim ocima
Rane, moje rane neka prodju same
neka tuga ode s puta
jer i moja ljubav zna za bolje dane
tek ponekad zaluta
Rane, moje rane neka prodju same
neka tuga ode s puta
a ja cu za tobom u drugom zivotu
kad mi dusa zaluta, prema tebi zaluta
Plati barem ti nas zajednicki ceh
da ne izgleda bas sve k'o neuspeh
i da ostanem malo ponosna
u tim tvojim ocima
Prvo se otvori nebo
pa krene padati kisa
onda se pojavi sunce
od zivih boja slap
Dugo sam cekala tugu
i nisam trazila drugog
htela sam probati jos jednom
sa tvoga tela vode kap
sad kasno je, ne zovi
Ne salji ladje od tuge ka meni
ne trebam kajanje
ne salji ladje jer ja vise nisam
putnik za stajanje
Skupo sam placala noci
te spomenike samoci
o tebi cula sam svasta
nije dolazio san
Ti bi sad gradio gnezdo
moja zalutala zvezdo
ja nemam snage za opet
trazim put u novi dan
sad kasno je, ne zovi
O kako je dobro sto sreli smo se
nakon toliko vremena
sad razloga imam da verujem
da postoji sudbina
Jer tu na zgaristu
mojih osjecanja tinja žar
koji si u trenu ti
jednim pogledom razgoreo
Jos uvek si lep i mio
od svih bivsih najlepsi
onaj kome se uvek vracam ja
u svojim snovima
Jer ti s neba si znak
svetlo sto iz srca tera mrak
ko da jos postojimo
mome licu vratio si sjaj
Docekajmo jutro zajedno
bar toliko dugujes mi ti
neka ova nasa noc na nesto lepo podseti
sto jednom je bilo
Jos smo jedno drugom isti žar
cuti ne govori jer sve znam
da me nikada stvarno nisi preboleo
i da si zauvek u srcu mome samo ostao
Jos uvek si lep i mio
od svih bivsih najlepsi
onaj kome se uvek vracam ja
u svojim snovima
Jer ti s neba si znak
svetlo sto iz srca tera mrak
ko da jos postojimo
mome licu vratio si sjaj
Kako mi nedostajes
samo ruku da mi das
kako mi nedostajes
da li znas...
Nedostaje mi nasa ljubav, mili
bez nje se zivot kruni uzalud
nedostajes mi ti, kakav si bio
nedostajem i ja, onako luda
ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam sto bi nas postedelo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo...
Nedostajes mi ti i ove noci
nedostajes mi ti
tvoj smijeh, tvoj glas i oci
nedostajes mi ti
a noc je duga
nedostajes mi ti
za san, za mir, za ljubav...
Ti samo budi dovoljno daleko
za mene postoji drugi neko
cije ce reci manje da bole
cije ce ruke lepse da vole
Ti samo budi tamna sena
za mene stizu lepsa vremena
ulice nove, nova lica
i jedno nebo prepuno ptica
Ti samo budi suncu trag
jos ce mi neko biti drag
jos cu sa nekim naci srecu
nikad te vise voleti necu
_______________________
Sve staze sveta prodjoh ja
sa zvezdama severa
i svaku svoju gresku znam
ja ih zbog tebe ponavljam
Sve staze sveta puste su
samoca mi u koferu
pesma me boli, razori
a njega mi nista ne vrati
Daleko, daleko
srce mi je ostalo
ostalo za sva vremena
da kraj njega budi se
_____________________
Rekao si, cemu suze
godina ce brzo proci
mnogo godina vec su prosle
znam da vise neces doci
Daleko si ti, tudje nebo
tudji ljudi, tudje ljubavi
samo ovde sve je tvoje
sto me ostavi
Priznajem ti, nema zore
da ne zovem ime tvoje
ma gde bio noci ove
nek te nadju suze moje
Topli trag na usnama
miris blag u grudima
sve me na tebe podseca
nocas iz nistavila
opet krece lavina
srce opet predoseca
sneg mi donosi zlo
zar sam kriva ja za to
Poslednji dah bi da dam
samo da mogu da znam
kome sad dises u dlan
s kim cekas dan
Sama sam i hvata me strah
a s neba beli ce prah
sakriti tragove sve
da ne nadjem te
Neka svi me ostave
neka me zaborave
sve bih ja to prebolela
ali necu nikada
sjaj iz tvoga pogleda
samo tebe sam volela
Mozda nebo zna
___________________
Oci mi tope se
dok vetar sa stola pesme mi brise
koji stih sad razum da krene
kada tu tebe nema vise
Lice moje nebo je
i niz njega iste padaju kise
koji stih sad razum da krene
kada tu tebe nemam vise
Kome sad usne ljubis do zore
mozda to nebo zna
hladna noc sve dok misli mi gore
da l' volim il' mrzim ja
Al' negde jos cuvam san
i oci zelene od gora vece
i ko ce sad nezno rame da mazi
niko to vise ne moze i nece
i dalje za staru ljubav koja zaborava nema ...
Znam ti nemas miran dom
i zivis sve po svom
a ja ne znam kud bih sa sobom
sad bih duso za tobom
Nema mi tebe
a ne mogu kraj njega
s njim nemam nista
a dao mi je svega
ja ne znam kud bih sa sobom
sad bih duso za tobom
Nije mi zao sto sam njegova
ta bol se svakom dogodila
ja samo nisam preboljela
sto ti sina nisam rodila
Molim da docekam i to
da dodjes ponovo
nekad kad udjes u nas grad
zemlja krene unazad
Pa da se usne ko nekad sastave
neka nas jutrom zvona probude
ja molim da docekam i to
da dodjes ponovo
__________________________________________________________
Mogu mi uzeti sve sto ja imam
i mogu mi srusiti sne
i mogu me zatvoriti na godinu dana
al' ne mogu ukrasti
tvoje ime s mojih usana
Ivane da li zaboli te nekad
s one strane gde sam
naslonila svoje rame i zivjela bolje dane,
kad si bio moj, Ivane
Prolece dolece u moju sobu
a tuga prozor zatvorila,
al' ako te ikada dotaknula bol
tad znaces da osmeh je tvoj
za moj zivot isto sto i sol
Eh, da je meni bar na tren
u tvoje srce uci
da vidim koga volis
pa od srece ili boli
ovu dusu smiriti
Ne zelim vise biti ničija
po sto puta ostavljena
meni trebas samo ti
koji osmeh moze mi
na lice vratiti
Nemoj da te prevari
ovaj pramen sedi
ima nesto u meni
sto nikada ne bledi
Nemoj da te prevari
ovaj pramen sedi
zar ti moja ljubav
dovoljno ne vredi?
Nocas nisi pored mene, kako zivot mracnom stranom moze da krene.
Nasa ljubav gubi smisao, samo nemir i u glavi caruje misao.
Da li spavas il' si budan, ova noc je tako cudna i nestvarna.
Strah od tuge i samoce, mozak nece ali moje srce te hoce.
I tableta za smirenje puna saka,da l' je doza dovoljno jaka.
A ti spavas, il' si budna, ova noc je tako cudna i nestvarna
Ova je noc bez sna, a pakla cigareta prazna je, prazne su ulice.
Ispijena sam do dna i iz pocetka mora pocinje, padam sa stolice.
Ti si me zaveo, bila sam srecna pre tebe ja
Dok me nisi, dok me nisi, dok me nisi,
Do ludila doveo kako da sacuvam zivot taj.
Ova noc je bez sna, a pakla cigareta prazna je,
prazne su ulice.
Ispijena sam do dna i iz pocetka mora pocinje,
padam sa stolice.
Sada si najlepsi a vise nisi moj,
Nisi moj, vise moj, nisi vise moj
Ja nisam nikada volela noc bez boja
Tvoje kose, tvoga lica, ociju i usana.
Sada si najlepsi a vise nisi moj..
Plovi mesec iznad grada
u noci se ceste gube
pod prozorom lisce susti
dok me tvoje ruke ljube
Sve je tako nezno, lepo
blagi dani bistre zore
ti me diras, ti me ljubis
dok ja sanjam kolodvore
Jer ja sam skitnica, ne drzi me mesto
ja sam skitnica, bezi mi se cesto
jer ja sam skitnica, daljine me vuku
vise volim vetar nego mirnu luku
Beli brod niz reku plovi
preko grada oblak pluta
dok me diras, dok me ljubis
gledam krosnje preko puta
Sve je zbilja lepo, toplo
ljubav puna obecanja
ti u meni trazis luku
dok ja sanjam putovanja
Ja nisam kao ti
da bih prihvatila kraj
bez reci utehe
i bez ijednog pitanja
I moram biti jaka
da podnela bih to
i da vrata otvorim
za neka nova svitanja
K’o brod u boci putujem
a neci stici nikamo
jer previse ti dugujem
da tebe bih se odrekla
K’o brod u boci putujem
a necu stici nikamo
jer predobro se poznajem
d bez tebe bih mogla
K’o brod u boci putujem
i previse ti dugujem
a dao sam ti premalo
ovo sam našla danas i jako mi se dopalo...
Kako se čuva ljubav..
...Majka i dečak hodaju plažom...
U jednom trenutku dečak upita:" Mama, kako se čuva ljubav"..??
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo peska i stisni šaku"...
Dečak stisne šaku i što je više stiskao, to je više peska curilo iz nje... Ali mama, pesak mi beži..!!!
Znam, a sada otvori potpuno šaku...
Dečak posluša, ali u to zapuhne vetar i odnese sav pesak s dlana..
Ni ovako ne uspevam zadržati pesak..!!
Na to majka, sa smeskom na licu, reče:" Sada uzmi opet malo peska u ruku i drzi dlan kao da imaš neku ptičicu, dovoljno zatvoren da je sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodna i da ima vazduha da diše ...
Dečak učini kako mu je rečeno i pesak mu ostane na dlanu, zastićen od vetra i slobodan da ne klizi kroz prste...
Eto.. kako se čuva ljubav...
Dusu sam potrosila
zbog toga ne zalim
Sve sam svoje prosla
bezbroj precica do sna
bezbroj slepih ulica
Srce se umorilo
i ne znam sta cu s njim
u sto sam se pretvorila
srećna ili nesrećna
ja samo jedno znam
starim ja, a u ljubav
vere nemam
Svoju decu sam sanjala
njegovim imenom nazvala
starim ja, a u ljubav
vere nemam
Prolece na moje rame slece
djurdjevak se zeleni
svima osim meni
Drumovi odose a ja osta
nema zvezde Danice
moje saputnice
Ej, kome sada moj dragi
na djurdjevak mirise...izgleda
meni nikad vise
evo zore, evo zore
Bogu da se pomolim
evo zore
djurdjevdan je
a ja nisam
s onim koga volim
Tvoje ime neka se spominje
svakog drugog dana
osim djurdjevdana
danas je djurdjevdan ...ja nemam svoju slavu al mi je ova uvek nekako bila draga ...
i kada bih trebala da biram koju bih , sigurno bi ova bila...
Odavno vec nisam
mislio o tebi
medju nama dani
i godine stoje
nikada te vise
pronasao ne bi
da se jucer nismo
vidjeli nas dvoje
Stigao sam kasno
stajao na cesti
i slucajno tebe
ugledao tada
ni slutili nismo
da cemo se sresti
pod svijetlima ovog
bezimenog grada
Pricas mi o svemu
hodamo polako
odavno se nismo
isplakali tako
ostala si uvijek ista
i ove suze na licu tvom
ostala si uvijek ista
jedina zena na putu mom
ostala si uvijek ista
Mišo Kovač
Kako je dobro videti te opet
staviti ruke na tvoja ramena
kao nekad poljubi me njezno
za ona dobra, dobra
dobra stara vremena
Stvarno sam htela, videti te opet
sa istim smehom, na usnama tvojim
pricaj o kisi, o bilo cemu
ne pricaj o sebi, jos toga se bojim
Neka sam prokleta ako i danas
postoji nacin, da objasnim sebe
ne zelim nikog, i sve mi se cini
da citav sam zivot volela tebe
Bilo je vatri,
nijedna da ogreje
belih snegova,
nijedan da zaveje
suvom rekom bez vode
zivot mi ode
na mostu ne platis,
platis na cupriji
jer senka sudbine uvek te prati
i da ti nekog istog ko ti
Ko mi te je poslao
nece nazad da te primi
nekome si suvisan
sto bas meni jedini
Tesko mi je voleti te
tesko ti je biti zena
al od svega je najteze
za tebe biti rodjena
Bilo je tajni, nijedna da ispliva
i slatkog raja, drugi da uziva
na vetru staklenih krila ptica sam bila
na mostu ne platis, platis na cupriji
jer senka sudbine uvek te prati
i a ti nekog istog ko ti
Odavno nisam pitanje cula
zasto se ne smejes, mala
pa se nasmejem tek da ne bih plakala...
Tamno je nebo zemlju pokrilo,
jesen je sumorna tu,
negde u meni, hladnih obala
i vetrova severnih zvuk
Slusam svemir kako govori:
sudbina nije za nas
Tvoje mi ruke salju Bogovi,
do mene tvoj dopire glas
Povedi me u noć,i ostani u snu
oprosti mi za sve, i budi sa mnom tu
kisu s oblaka prolio bih svu
zaboravi na sve, i budi sa mnom tu
Umoran trag u dugim noćima,
na tebi prepoznajem
verujem samo tvojim očima,
i tebi se predajem...
Kao tempera kisa nebo oboji,
takve je boje srce moje
otkad me ne volis.